BLAGO INKA

=> Spirulina Max je još jedan od proizvoda koji možemo kontinuirano koristiti za poboljšanje općeg stanja organizma. Vrlo je bogata i nezaobilazna hrana čovjeka 21. stoljeća. Koristi se kao dodatak prehrani na svim kontinentima širom svijeta.

Modrozelenu algu (Spirulina) od 1970. godine analiziraju kemijskim putem. Dokazano je da je izvrstan izvor minerala i vitamina. Sadržaj njene suhe tvari u 60-70 % čine proteini, zbog čega je vrlo hranjiva. Sadrži brojne esencijalne aminokiseline. Spirulina sadrži relativno visoku ko­ličinu provitamina A, beta-karotena, iz kojeg organizam dobiva potrebnu količinu vitamina A.

Spirulina je bogat izvor vitamina B 12. Pored toga sadrži i 4-7 % lipida, kao i više esencijalnih masnih kiselina. Željezo iz modrozelene alge ima 60 % bolje iskorištenje od željezo-sulfata ili ostalih suplemenata koji sadrže željezo. Sadržaj ugljikohidrata je 13,6 %, ali u staničnoj stijenci nema celuloze pa je zbog toga važan sastojak u prehrani osoba koje imaju slabu probavnu apsorpciju.

Nedavno je iz modro zelene alge uspješno izoliran složeni ugljikohidrat koji poboljšava rad imunosustava. Prema podacima dobivenim ispitiva­njima utvrdilo se qa se nakon četiri tjed­na uzimanja spiruline razina kolesterola u krvi smanjuje za 4-5 % i da dolazi do smanjenja tjelesne težine za 0,5-1,5 kg. Na Medicinskom odsjeku sveučiliš­ta Harvard provedeno je istraživanje o spirulini koje je dokazalo da je uzimanje ekstrakta beta-karotena dobivenog iz spiruline reduciralo proces raka usne šupljine. Primjena beta-karotena protiv raka usne šupljine kod ispitanih je hrča­ka smanjila broj i veličinu kancerogenih stanica, a u nekim su se slučajevima stanice raka povukle. Sulfat pro izveden od polisaharida dobivenog iz modro zelene alge, pokazao je aktivno djelovanje protiv herpesa, mumsa i virusa kanjaro.

=>Priče iz povijesti

Bernal Diaz del Castillo, pripadnik Cortezove velike osvajačke vojske koja je pokorila narod Inka,zabilježio je 1521. godine:"……male pogače, pripravljenje od kašaste mase algi, s okusom sličnim siru. Lokalno stanovništvo je prikupljalo alge u obližnjem jezeru da bi mogli pripremiti male kruščiće." Alge prikupljene u jezeru Tekscoco su osušili i tako prodavali na tržnicama Tenohtitlana (današnji Mexico City).

Godinama kasnije svećenik Bernardino de Sahagun napisao je: "...tijekom određenog perioda u godini prikupljaju meku tvar plave boje iz jezera u Meksiku i rade kruh od toga, te ga jedu skuhanog." Starosjedioci su tu tvar nazivali Tekuitlal.

Na istu tu hranu naišao je i Francuz Dangeard u Africi, kod jezera Chad, gdje je živjelo pleme Kenmbu. Pleme je koristilo alge koje su ostale u plićaku ili na obali oko jezera, koje je osušilo sunce, za pri pravu pogača koje su nazivali dihe. Francuz je ispitao sastojke dihe i utvrdio da se radi o modrozelenoj algi.

Tijekom 1964. i 1965. godine Jean Leonard, botaničar, sudjelovao je u ekspediciji kroz Saharu, te je zapisao sljedeće: "...čudna modrozelena tvar, slična slatkišima." Suputnici Leonard i Compere potvrdili su Dangeardov izvještaj, nakon čega je započelo znanstveno ispitivanje modrozelene alge.